Razvoj naselja i povečanje standarda stanovništva uvjetuju zagađenje čovjekove okoline, a među najteže oblike zagađenje svakako ubrajamo i zagađenje voda. Potrošnja vode za razne potrebe postaje sve veća što uzrokuje i porast količina otpadnih voda.
Ovakvim trendom porasta zagađenja voda značajno se ugrožava čovjekova životna sredina.
Uzmemo li u obzir činjenicu da spomenuto naselje danas ne raspolažu sa ispravnim sanitarno-tehničkim rješenjem odvodnje otpadnih voda, neophodno je pristupiti izgradnji jedinstvenog sistema odvodnje i pročišćavanja otpadnih i zagađenih voda što je nužan korak prema očuvanju zdrave čovjekove okoline i jedan od osnovnih preduvjeta daljnjeg razvoja čitavog razmatranog područja.
Danas u nekim dijelovima razvijenih i nerazvijenih dijelovima naselja/gradovima ne postoji izgrađena kanalizacija već se odvodnja rješava individualno ispustima u cestovne jarke, a dio izvedenih kanalizacijskih sustava se uljeva direktno u vodotoke. Takvo rješenje ne zadovoljava današnje potrebe i standarde kako na području stanovanja, tako i na području zaštite voda.
Odvodnja fekalnih voda također je dijelom rješena septičkim jamama ili direktnim ispuštanjem u otvorene oborinske kanale.
Oborinska odvodnja rješena je pomoću otvorenih oborinskih i cestovnih kanala. Većina ovih kanala je zamuljena tako da je smanjen proticajni profil, pa nakon kišnih razdoblja dolazi do zadržavanja vode i taloženja čestica što uzrokuje širenje smrada u neposrednu okolinu.
Odvodnja oborinskih i otpadnih voda smatra se jednom od najbitnijih komunalnih funkcija gradova. Mnogi gradovi i naselja danas imaju sustav odvodnje koji nije cjelovit (u smislu pokrivenosti čitavog područja grada kanalizacijskim sustavom kojim bi se otpadne vode transportirale na lokaciju uređaja za pročišćavanje), a nije izgrađen niti uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u kojem bi se nakon odogovarajućeg tretmana postigli parametri koji bi dopustili ispuštanje obrađenih otpadnih voda u recipijent (vodotok).
Iz gore navedenih razloga razvidno je da je za kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda gradova i naselja, kao i postizanje višeg standarda glede zaštite voda, nužno pristupiti izgradnji cjelovitog sustava odvodnje te osobito uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kao prvi korak u realizaciji ovog skupnog projekta potrebno je izraditi Koncepcijsko rješenje za pojedine dijelove gradova i/ili naselja zajedno sa odgovarajućim pročišćivaćem otpadnih voda, na koji se referira ova studija o utjecaju na okoliš te tehnološki projekt kojim je obrađena tehnologija pročišćavanja.
Pročišćavanje otpadnih voda možemo podjeliti na 4 (četiri) glavne skupine, i to:
-1) Mehaničko pročišćavanje,
-2) Biološko pročišćavanje,
- 3) Prerada i korištenje mulja,
- 4) Mali uređaji za pročišćavanje.
2. Pročišćavanje otpadnih voda
2.1. Općenito
Masti imaju dobra i loša svojstva. Nažalost najčešće imamo posla s lošim svojstvima. I to onda, kada masti začepe odvode otpadnih voda ili se oteža pročišćavanje otpadne vode .
Čovjek bez masti ne može živjeti. Ta tvrdnja vrijedi samo tako dugo, dok se masti konzumiraju u određenoj mjeri, u protivnom nam prijeti debljina (pretilost). No nemaju samo ljudi problema s mastima. I sistem za odvodnju vode jako osjetljivo reagira, ako u njega dospije previše masti. Svatko, tko je češće bio upoznat s «ugodnim» obavljanjem čišćenja cijevi, već je morao imati posla sa začepljenim kuhinjskim
odvodom. Pri tome je nerijetko morao utvrditi, da je bilo teško, ako ne i nemoguće odčepiti cijev.
Nažalost se ne može uvijek spriječiti da masti i ulja dospiju s otpadnom vodom u odvod. Masti se sastoje od čvrstih i topivih substanci. Čvrste se tvari talože na stjenkama cijevi i uzrokuju začepljenja. No to nije sve. U sistemu se masti i ulja mijenjaju uslijed kemijskih i bioloških reakcija u masne kiseline neugodnih mirisa. Te kiseline su izuzetno agresivne i dovode do korozije. Poznati su slučajevi kod kojih su
same masne kiseline oštetile lijevane cijevi inače otporne na koroziju. Još su gore posljedice u postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda. Tamo se masti i ulja talože na aktivirani mulj i sprečavaju potrebnu izmjenu kisika. Biološko pročišćavanje otpadnih voda je time onemogućeno. Pod tim stanovištima jedino je logično da masti i ulja ne smiju u preopsežnim količinama dospijevati u kanalizacijski
sistem. U komunalnim propisima o odvodnji većinom se utvrđuje, da se po litri otpadne vode ne smije u kanalizacijsku mrežu dovesti više od 250 mg ulja i masti.
Preduvjet za to je da se kućni sudoper ne zloupotrebljava za bacanje čistih ostataka masti iz tava i lonaca.
Ako su korisnici disciplinirani i ako se toga pridržavaju, u stambenim zgradama nisu potrebne nikakve druge mjere za retenciju. Drugačije izgleda u obrtništvu i industriji, gdje se ispuštaju otpadne vode koje sadrže ulja i masti. Primjena DIN EN 12 056, DIN EN 752 i DIN 1986-100 propisana je od strane komunalnih propisa o odvodnji. Prema DIN-u 1986-100 ta su poduzeća obavezna provoditi odvodnju preko uređaja za odvajanje masti prema DIN 4040-1 i DIN V 4040-2. Na taj način odvodi iz kuhinja restorana, hotela, odmorišta (na autoputu) i kantina moraju biti opremljeni uređajima za odvajanje masti, i to neovisno o broju porcija jela, koja se tu dnevno pripremaju.
Čvrste se tvari talože na stjenkama cijevi i uzrokuju začepljenja. No to nije sve. U sistemu se masti i ulja mijenjaju uslijed kemijskih i bioloških reakcija u masne kiseline neugodnih mirisa.
Da bi se neželjena substancija odstranila iz otpadne vode koristi se spoznaja, da mast pliva na površini. Ima manju gustoću od vode. Čim se voda koja sadrži masti umiri, mast se skuplja na površini. Većina se uređaja za odvajanje masti stoga sastoji od tri komore. Prva komora služi kao septička jama. Ovdje je važno održati niskom brzinu tečenja otpadne vode. Krute tvari, koje se nalaze u otpadnoj vodi, npr. mulj ili
ostaci hrane, teži su od vode i tonu na dno.
U drugoj se komori ustvari odvija odvajanje masti. Komora je razmjerno velika, usljed čega dolazi do umirivanja vode. Između dvije uvlačne (uronjive) stijenke masti i ulja se penju na površinu i tamo stvaraju stalno rastući masni sloj. Zadnja komora služi za uzimanje proba, a istovremeno i za predaju, provjetravanje i inspekciju.
Dok je kod svih uređaja za odvajanje masti princip funkcioniranja isti, postoje znatne razlike u rukovanju. Najjednostavnija je varijanta uređaj za odvajanje, koji se čisti manualno. Budući da se uređaj zbog toga mora otvoriti i da je posljedica toga izuzetno neugodan miris, treba ga se instalirati isključivo na otvorenom. Uređaj se na dovoljnoj udaljenosti od zgrade smješta u zemlju zaštićen od smrzavanja. Iako uređaj treba ugraditi izvan prometnih zona, treba paziti na to, da vozilo za odvoz otpada može doći do uređaja.
Nedostatak kod smještaja uređaja za odvajanje masti izvan kuće je da je potreban poprilično dug dovod za otpadne vode, a s time postoji i opasnost da se mast ohladi već u samoj dovodnoj cijevi i da je začepi. Rješenje predstavljaju uređaji za odvajanje s napravom za ispiranje. Kod tih uređaja se sadržaji usitnjavaju i interno se prepumpavaju. Na kraju se izdvojeni proizvod odvodi preko čvrsto instaliranog voda i vlastite pumpe uređaja u vozilo za odvoz otpada. Nije potrebno otvaranje uređaja. Budući da tako ne mogu nastati opterećujući mirisi kod čišćenja, uređaj za odvajanje masti moguće je smjestiti i u primjerice podrum zgrade. A to znatno skraćuje - kod spretnog rasporeda - put tečenja otpadne vode, koja sadrži masti.
U manjim poduzećima, u kojima se ne odvaja toliko masti, ta vrsta odvajanja ekonomski baš nije isplativa. Kao rješenje u tom se slučaju mogu upotrijebiti uređaji za samoodstranjivanje masti. Kod njih se septička jama nalazi na povišenom, tako da mulj može otjecati preko kuglaste (sferične) pipe bez mirisa u posudu, koja se nalazi ispod nje. U uređaju za odvajanje masti, mast struji, budući da pliva na površini vode, preko preljeva u drugu posudu. Ta se posuda također može zatvoriti pomoću kuglaste (sferične) pipe. Kada su obje posude pune, sam korisnik ih može odvesti do odlagališta otpada. Tamo se masti nakon višestepenih procesa čišćenja dalje prerađuju u tehničke masti ili služe kao sirovina za kozmetičku industriju. Da bi uređaj za odvajanje masti mogao izvršiti svoj zadatak, do njega se smije dovoditi otpadna voda koja sadrži samo masti i ulja. Na taj način uređaj za pročišćavanje vode iz kuhinje postaje sistem za sebe. Da bi uređaj za odvajanje masti mogao izvršiti svoj zadatak, do njega se smije dovoditi otpadna voda koja sadrži samo masti i ulja. Na taj način uređaj za pročišćavanje vode iz kuhinje postaje sistem za sebe. U uređaj ne smije dotjecati kišnica ili voda s fekalijama, jer bi ga to preopteretilo, tj. dovelo u pitanje njegovu funkciju. Odljevna mjesta za vodu koja sadrži masti i ulja moraju biti opremljena sa zaporom zadaha (sifonom).
Dovodi do uređaja trebaju biti postavljeni s minimalnim padom od 2%. Da se mast ne bi putem ohladila i stvrdnula, vodovi s više od 5 m duljine moraju biti toplinski izolirani, ili još bolje opremljeni s popratnim grijanjem. Za nesmetani odtok otpadne vode potrebno je opremiti glavni dovodni vod na kraju dovoda s odzračnim vodom.
Ako je glavna dovodna cijev dulja od 10 m, potreban je još jedan odzračni vod neposredno ispred uređaja za odvajanje masti. Može ga se izostaviti, ako su na (dugi) glavni vod priključeni ventilirani priključni vodovi.
Priključne vodove treba kod duljina većih od 5 m uvijek ventilirati. Daljnji važan preduvjet za besprijekorno funkcioniranje uređaja za odvajanje masti je redovito čišćenje, koje ne smije uslijediti tek kad je uređaj sasvim pun, jer ako mast predugo stoji u prostoru za odvajanje, pretvara se u agresivne masne kiseline topive u vodi.
One napuštaju uređaj i uzrokuju štete na daljnjim kanalizacijskim vodovima. Stoga uređaj treba prazniti, čistiti i ponovno puniti vodom svakih četrnaest dana, najkasnije jednom mjesečno.
Kod uređaja koji rade automatizirano posao se obavlja skoro pa samo na pritisak gumba - sasvim bez opterećenja neugodnim mirisima. A korisnik poduzeća koje proizvodi mast rješava se masti bez da se njegov kanalizacijski sistem začepljuje ili oštećuje.
Pročišćavanje otpadnih voda možemo podjeliti u sljedeće kategorije:
2.2. Mehaničko pročišćavanje otpadnih voda
2.1.1. Grubo i fino mehaničko pročišćavanje otpadnih voda sa egalizacijom.
Sirova otpadna voda pritječe na uređaj za pročišćavanje kroz dotočni kanal s grubim mehaničkim rešetkama, gdje se odstranjuje veći kruti otpad. Djelomično mehanički pročišćena otpadna voda ulazi na vrlo finu automatsku rotacionu rešetku sa kompaktiranjem i ispiranjem sitnijeg otpada (oko 8 mm). Pijesak i masnoće iz otpadne vode izdvajaju se u mastolovu i pjeskolovu. Otpad s grube i fine automatske rešetke, te pijesak iz pjeskolova zbrinjavaju se na gradskom odlagalištu otpada. Fino mehanički pročišćena otpadna vode iz kompaktnog uređaja (sito, pjeskolov i mastolov) upuštaju se u poseban armirano-betonski bazen, gdje se vrši egalizacija tj. ujednačenje opterećenja i retencioniranje vršnih dotoka. U egalizacijski se bazen upuštaju i muljne vode iz zgušćivača mulja i strojne dehidracije mulja. Bazen je opremljen sustavom tlačne aeracije na dnu, putem koje se vrši miješanje otpadne vode u svrhu sprječavanja i prekidanja anaerobnih procesa. Iz egalizacionog bazena voda se pomoću crpki i pripadajućeg tlačnog cjevovoda tlači u središnji cilindar biološkog bloka.
2.1.2. Floatacija (metoda otplavljivanja)
Flotacija se primjenjuje ispred taložnica i biološkog procesa pročišćavanja da bi se ubačenim zrakom prethodno uklonile masti i ulja sa dijelom finog lebdećeg nanosa koji se teško taloži. Ovim postupkom spriječava se obrada plivajuće kore koja smeta pri daljnjoj obradi. Potrošnja zraka je oko 0,2 m3/m2 pri zadržavanju od 3 minute. Ako se pred taložnicom za mulj postavi taložnica za pijesak zrak pod pritiskom se uvodi u gornjoj trećini taložnice za pijesak pri brzini tečenja od 0,3 - 0,4 m/s.
Ostatak ulja sa drugim otpacima se spaljuje ili zakopava. Organske masti mogu se ubacivati u trulište radi dobivanja plinova.
2.1.3. Taložnice za pijesak
Postoje razne vrste taložnica:
- Obične podužne taložnice sa brzinom proticanja v = 0,3 m/s sa stepenastim presjekom zbog promjena u proticanju,
- Vertikalne taložnice za pijesak,
- Kružne taložnice sa korištenjem centrifugalnih sila.
2.1.4. Taložnice za organske primjese
Ove taložnice se koriste za uklanjanje organskih materija. Vrijeme zadržavanja otpadnih voda zavisi od načina taloženja, a obično je od 1,5 - 2 sata. Za vrijeme kiša ono je najmanje 30 minuta. Taloženje se može ubrzati prethodnom koagulacijom. Postoje nekoliko vrsta taložnica:
- jednokatne horizontalne taložnice - voda otjeće cjelom širinom, brzinom od v = 0,3 m/s sa prosječnim zadržavanjem T = 1,5 sati,
- vertikalne taložnice - mogu biti plitke i duboke, okrugle ili kvadratne sa proticanjem od gore prema dolje ili obrnuto,
- dvokatne taložnice - sastoje se iz horizontalne taložnice u gornjem dijelu objekta i trulišta u donjem dijelu objekta. Ugrađene konstrukcije onemogućavaju uspon plinova i dijelova mulja iz trulišta u proctor za taloženje.
2.3. Biološko pročišćavanje otpadnih voda
Predviđen biološki dio sastavljaju bazeni za nitrifikaciju i denitrifikaciju. U središnji armirano-betonski cilindar kombi bazena tlačnim se cjevovodima dovodi egalizirana i fino mehanički pročišćena otpadna voda i aktivni povratni mulj. U ovom se bazenu vrlo brzo uspostavlja anoksično stanje. Bakterije aktivnog mulja odgovorne za denitrifikaciju počinju trošiti kisik iz prisutnih nitrata u egaliziranoj sirovoj otpadnoj vodi i mulju, pri čemu se izdvaja dušik u plinovitom stanju i uz pojačano mješanje sadržaja u cilindru otplinjava se u atmosferu tj. vrši se denitrifikacija dušičnih spojeva. U središnjem cilindru odvija se i I. stupanj pojačane bološke eliminacije fosfornih spojeva. Iz anoksičnog dijela voda otječe u bioaeracijski bazen u kojem se vrši finalno biološko pročišćavanje, pretežno aerobna stabilizacija mulja, nitrifikacija dušičnih spojeva i finalna pojačana biološka eliminacija fosfora (50-75%). Osim toga, u bazenu se vrše i oksidacija organskih spojeva sa oslobađanjem energije i CO2, te oksidacija aktivnog mulja u mineralni mulj sa oslobađanjem energije i CO2.
Sve navedeno se vrši putem aerobnih mikroorganizama (aktivnog mulja) uz umjetno unošenje potrebne količine kisika pomoću aeracijskih grana sa suvremenim membranskim aeratorima. Potrebna količina kisika se unosi upuhivanjem komprimiranog zraka proizvedenog na puhalima smještenim u kompresorskoj stanici. Regulacija unosa potrebne količine zraka vrši se automatski putem procesora, a prema mjerenim podatcima koncentracije otopljenog kisika putem O2-sonde.Nakon određenog vremena zadržavanja u bioaeracijskom bazenu smjesa očišćene otpadne vode i bioaktivnog mulja odvodi se iz bioaeracijskog bazena sa dna preko pripadajućeg površinskog preljeva na vanjskom obodu u sabirno okno te dalje sifonskim cjevovodima u središnju razdjelnu građevinu sekundarne taložnice. U središnjoj razdjelnoj građevini dolazi i do direktnog taloženja dijela najtežeg aktivnog mulja u lijevak središnjeg muljnog udubljenja i do završnog otplivavanja preostalog dušika.
Finalno razdvajanje pročišćene otpadne vode i mulja vrši se u preostalom vanjskom prstenu taložnice u kojem se uspostavlja pretežno horizontalno strujanje ka preljevnim konzolnim žljebovima na vanjskom obodu taložnice.
Pročišćena i izbistrena otpadna voda preljeva se preko preljevnog praga u odvodni žlijeb odakle se cjevovodom odvodi i upušta u izlazni kontrolno-mjerni žlijeb u kojem su ugrađeni kontrolno-mjerni instrumenti kao što su mjerač protoke, mjerač pH vrijednosti i O2-sonda. Iz sekundarne taložnice se mulj vraća u biološki stupanj u svrhu održavanja potrebne koncentracije aktivnog mulja u bioaeracijskom bazenu. U procesu biološkog pročišćavanja dolazi i do nastanka viška mulja koji se usmjeruje ka klasičnom gravitacijskom zgušćivaču i spremištu viška sekundarnog mulja.
Prirodno biološko pročišćavanje se obavlja:
- Natapanjem zemljišta koje treba prethodno dobro proučiti jer je korisno bzirom na vlaženje i gnjojenje zemlje (iskoristivi fosfor, kalijum, sumpor,...) ali i štetni obzirom na razne otrove (industrijski ispusti) masti, ulja, biljni paraziti i dr.
- Filtracija kroz zemljište obavlja se na dovoljno prpoustljivim, eventualno dreniranim zatvorenim prostorima (manjim od 0,5 ha), između malih nasipa koji se postepeno dižu 5-20 cm. U ove svrhe upotrebljavaju se napuštene šljunčare i drugi materijalni rovovi.
- Otvoreni vodotoci i ribnjaci pročišćavaju otpadnu vodu koristeći rastvoreni kisik i razvijenu faunu. Vodu treba što više izložiti ozračivanju (preljevi, kaskade i sl.)
- Biološki filtri se izvode od kružnog ili četvrtastog oblika sa zidovima visine 3,0 m od kanalske opeke, kamena ili betona sa ispunom od šljake, lomljenog kamena ili
sl.
Voda po izlasku iz prethodne taložnicerasprskava sepreko ispune na kojoj se formira pokožica od mikroorganizama koji uz prisustvo zraka razgrađuju organske materije sadržane u void. Iza biološkog filtera effluent se uvodi u naknadnu taložnicu.
- Slabo opterečeni biološki filtri sa opterečenjem od 175 g BPK5 na m3 fltera na dan, odnosno 5 st/m3. Otpadna voda dovodi se na litre povremeno (Milerov sifon)
- Visoko opterečeni biološki filtri sa zapreminskim opterečenjem od 875 g BPK5 na m3 fltera na dan, odnosno 25 st/m3. Otpadna voda dovodi se na litre povremeno neprekidno. Efekt ovih filtera povećava se recirkulacijom.
- Potopljeni biološki filteri čine naslage od lomljenog kamena, koksa i azbest cementnih ploča potopljenih u otpadnoj void sa posebnim dovodom zraka pod pritiskom. Dolaze u obzir za otpadne vode od pranja vune, prerade alkohola ili voe koje sadrže fenol.
- Bioaeracija predstavlja pojačano samopročišćavanje otpadne vode iz primarnih taložnica biološkim muljem. Potrebe bakterija za kisikom obezbjeđuju se dovodom zraka pod pritiskom. Bazeni za bioaeraciju su obično dugi i uski za djelovanje po površini ili dubini 2-3 m.
Trajanje postupka bioaeracije zavisi od opterećenosti vode organskim materijama. Za prosječne otpadne vode iz naselja sa potrošnjom od 150 l/stan/dan trajanje postupka je 6 sati.
- Biljni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda
Biološko pročišćavanje komunalnih otpadnih voda pomoću biljnog uređaja za pročišćavanje u potpunosti je prirodni proces. Strujanje kroz biljni uređaj može biti vodoravno i okomito. Prije nego se otpadna voda dovede na biljni uređaj mora se prethodno mehanički pročistiti od krutih i plivajučih tvari u primarnoj taložnici Sl. 2.3.1.).
Pročišćavanje otpadnih voda na biljnoj gredici bazira se na fizikalnim, kemijskim i biološkim procesima koji proizlaze iz zajedničkog djelovanja zemlje, mikroorganizama i biljaka. Pravilan izbor vrste biljaka je vrlo važan budući o tome ovisi da li ce iste biti pogodne za rast i ubrzavanje aktivnosti mikrorganizama, da li ce održati ujednačenu temperaturu tla te da li ce svojim sustavom korijenja djelovati protiv začepljenja tla. Pročišćena otpadna voda odvodi se sustavom drenažnih cijevi preko izlaznog kontrolno-mjernog okna u recepijent.
2.4. Prerada i korištenje mulja
U zgušćivaču se višak aktivnog mulja gravitacijski ugušćuje. Ugušćeni mulj se sa dna zgušćivača povremeno crpi direktno u centrifugu. U svrhu pospješivanja efekata dehidracije u tlačni cjevovod za dovod zgušćenog mulja u centrifugu injektira se odgovarajuća otopina flokulanta putem dozirnih crpki iz posebnog rezervoara sa pripremljenom otopinom flokulanta. Dehidrirani mulj se ispušta iz centrifuge na opremu za finalnu obradu mulja pomoću negašenog vapna i na taj se način dodatno stabilizira i ukrućuje te se kao takav odvozi. Izdvojena se muljna voda s centrifuge i zgušćivača vraća preko egalizacijskog bazena na ponovno biološko pročišćavanje.
Obrada mulja se vrši sljedećim redosljedom: Prethodni zgušnjivači mulja
Primarni mulj iz prethodnih taložnika podiže se pomoću crpke za primarni mulj u dva prethodna zgušnjivača mulja. Ovdje se odvija zgušnjavanje primarnog mulja na način da se količina suhe tvari od ulaznih cca. 4 % poveća na cca. 6.5 %. Svaki prethodni zgušnjivač opremljen je jednim gaterom. Zgusnuti primarni mulj se pomoću pužnih crpki odvodi u spremnik za sirovi mulj. Spremnici za truljenje (digestiju) mulja
Primarni mulj i višak mulja stabiliziraju se u spremnicima za truljenje mulja (digestorima) anaerobnim mezofilnim postupkom truljenja (digestije) pri temperaturi od cca. 35°C. Pri tome nastaje bioplin koji se u blok elektrani koristi za proizvodnju termičke i električne energije. Ta energija se ponovo koristi u procesu pročišćavanja. Za kapacitet uređaja od 1,2 milijuna ES izgrađena su četiri digestora. Naknadni zgušnjivači mulja Dva naknadna zgušnjivača služe u prvom redu za naknadno zgušnjavanje digestiranog mulja. Digestirani mulj, naknadno zgusnut u ovim objektima, odvodi se u objekt za odvodnjavanje mulja gdje se odvodnjavanje ili dehidracija mulja vrši centrifugiranjem.
Objekti za odvodnjavanje mulja Zgrada objekata za odvodnjavanje mulja izvedena je na tri etaže. Zgusnuti digestirani mulj se postupkom centrifugiranja dehidrira s početnih cca. 4,5 % sadržaja suhe tvari na cca. 27 % sadržaja suhe tvari. Pri ovom postupku dodaju se sredstava za flokulaciju, tzv. polimeri.
U zgradi za odvodnjavanje mulja nalaze se još sljedeći objekti: - Četiri uređaja za centrifugiranje nalaze se na gornjoj etaži kao i uređaj za doziranje vapna pomoću kojeg se sadržaj suhe tvari u dehidriranom mulju s gore navedenih 27% podiže na min. 30 %.
- Osim ovih uređaja, na gornjoj etaži se nalazi i centralna kotlovnica za sustav grijanja.
- U prizemlju se nalaze tračni zgušnjivač za strojno zgušnjavanje viška mulja, uređaj za kondicioniranje bioplina, blok elektrana za energetsko iskorištavanje bioplina te kontejneri za prihvat dehidriranog i gašenim vapnom kondicioniranog mulja.
- U podrumu se nalazi uređaj za doziranje sredstva za flokulaciju i za doziranje FeCl3 u cilju smanjenja sadržaja H2S u bioplinu, zatim crpke za sirovi mulj te izmjenjivač topline s crpkama za zagrijani mulj.
- Osim prethodno navedenih objekata, u području obrade mulja nalaze se sljedeći objekti nužni za redovan rad uređaja:
dva spremnika za bioplin, uređaj s plinskom bakljom, biofilter za obradu izlaznog zraka, plinska redukcijska stanica, spremnici za vapno, toranj između digestora, ceste, cjevovodi za procjednu, oborinsku i tehnološku vodu, crpna stanica za tehnološku vodu, instalacijski kanali za kablove, vanjska rasvjeta i dr.
2.5. Mali uređaji za pročišćavanje
Općenito
Mali uređaji za pročišćavanje sanitarno-fekalnih otpadnih voda do 500 ES (ekvivalentnih stanovnika ) koriste se za decentralizirano pročišćavanje otpadnih voda.
Prednost malih uređaja za pročišćavanje dolazi do izražaja:
• kada je priključak otpadnih voda korisnika na javnu kanalizaciju tehnički neizvodljiv ili su troškovi priključka izuzetno visoki ( neizgrađena kanalizacijska mreža, prevelika udaljenost
• od javne kanalizacije, lokalni propisi i sl. ),
• kada se treba zadovoljiti odgovarajući zahtjev prilikom ispuštanja otpadnih voda u recepijent: rijeku, potok, upojni bunar i sl.
Mali uređaji za pročišćavanje se izvode
• kao kompaktni kontejnerski uređaji koji se brzo mogu premijestiti na drugu lokaciju,
• ili kao monolitno-betonski spremnici za ugradnju u zemlju,
• a sukladno normi HR EN 12566.
Za male uređaje primijenjuju se tehnički propisi prema ATV-DVWK.
Tehnika Pročišćavanja Pročišćavanje sanitarno-fekalnih otpadnih voda temelji se na mehaničko-biološkim principima pročišćavanja. U I-stupnju pročišćavanja (mehaničko pročišćavanje) vrši se odvajanje krutih i plivajućih tvari koje se nalaze u otpadnoj vodi. U Il-stupnju vrši se biološko pročišćavanje prethodno mehanički pročišćene otpadne vode. Bakterije i mikroorganizmi u otpadnoj vodi pomoću hranjivih tvari tvore smjesu „aktivnog mulja". Smjesa bakterija i mikroorganizama se u kružnom procesu odvodi na početak biološkog stupnja pročišćavanja gdje dolazi u dodir sa svježom, mehanički pročišćenom otpadnom vodom. U posljednjem stupnju (sekundarna taložnica) taloženjem se vrši odvajanje pročišćene vode od smjese bakterija i mikroorganizama. Pročišćena i izbistrena otpadna voda odvodi se u recepijent.
U nastavku je prikazano nekoliko tipova malih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda:
UREĐAJ S BIOLOŠKIM PROKAPNIKOM Biološki prokapnik je jedna od varijanti aerobnog pročišćavanja sanitarno-fekalnih otpadnih voda (Sl. 2.5.1.).
Pretpostavka za biološku razgradnju na prokapniku je ispravno funkcioniranje prethodnog mehaničkog pročišćavanja ( uklanjanje krutih i plivajućih tvari koje bi mogle začepiti prokapnik ) i sekundarnog taloženja ( na prokapnik se vraća izbistrena voda ). Suština prokapnika je biološka ispuna na čijoj se površini prijanjaju kolonije bakterija i mikroorganizama. Bakterije i mikroorganizmi prolazom vode kroz ispunu vrše proces hranjenja odnosno biološko pročišćavanje otpadnih voda. Nakon biološkog prokapnika otpadna voda se odvodi u sekundarnu taložnicu gdje se vrši taloženje i bistrenje. Bistra voda se u kružnom procesu ponovno vraća crpkom na biološki prokapnik.
2.5.1. Odvajači masti i ulja (separatori)
Štetne se tvari i tekućine sukladno važećim normama i propisima ne smiju ispuštati direktno u kanalizacijske sisteme i otvorene vodotoke. U slučaju kada je potrebno odvajati iz otpadne vode:
• masti i ulja organskog porijekla, ostatke od prerade voća i povrća i sl., primijenjuje se norma HR EN 1828 ( DIN 4040 ).
• ulja i lake tekućine anorganskog (mineralnog) porijekla kao što su benzin, diesel gorivo, benzol, ulje za loženje, ulje za podmazivanje i sl., primijenjuje se norma HR EN 858.
Sukladno Pravilniku o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN br. 94/08) granične vrijednosti sadržaja masnoća i ulja organskog porijekla u otpadnim vodama ne smiju prelaziti
• kod ispuštanja u sustav javne odvodnje < 100 mg/l
• kod ispuštanja u površinske vode < 20 mg/l
Odvajanje masti i ulja biljnog i životinjskog porijekla vrši se pomoću odvajača (separatora) masti i ulja tip OMU. Područje primjene su:
• prerada i konzerviranje voća i povrća
• prerada ribe
• klaonice i mesnice
• prerada mesa
• hotelski i ugostiteljski objekti ( hoteli, moteli, restauranti I sl. )
• kuhinje
• te na svim mjestima gdje je potrebno mehaničko odvajanje krutih čestica te organskih
• masnoća i ulja iz otpadne vode
Odvodnja zauljenih voda obavezno se izvodi preko odvajača (separatora) odvojeno od odvodnje sanitarno-fekalnih otpadnih voda.
Odvajači (separatori) ulja lakih tekućina mineralnog (anorganskog) porijekla
Sukladno Pravilniku o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN br. 94/08) granične vrijednosti sadržaja ulja mineralnog porijekla u otpadnim vodama ne smiju prelaziti
• kod ispuštanja u kanalizacijski sustav < 30 mg/l
• kod ispuštanja u površinske vode < 10 mg/l
Odvajanje ulja i lakih tekućina mineralnog porijekla vrši se pomoću odvajača (separatora) ulja i lakih tekućina tip OLT. Područje primjene su:
• parkirališta i javne garaže
• auto-servisi i servisne radionice
• auto-praonice
• vozni parkovi i tvornički krugovi
• benzinske crpke
• nadzemna spremišta loživog ulja
• aerodromi i vojarne
• te na svim mjestima gdje je potrebno mehaničko odvajanje ulja iz otpadne vode
Odvodnja zauljenih voda obavezno se izvodi preko odvajača (separatora) odvojeno od odvodnje sanitarno-fekalnih otpadnih voda.
Zaključak
Osobni stav prema problemu pročišćavanja otpadnih voda (kao projektant) svih vrsta je veoma respektirajući i ambiciozan.
Obzirom da se bavim između ostaloga i projektiranjem kanalizacijskih sustava, mogu reći da općine/gradovi imaju podosta stare koncepcijske planove odvodnje pojedinih područja, te da se premalo ulaže u samu odvodnju. Između ostalog dok se pokušava pridržavati navedenog koncepcijskog rješenja, te se izvode kanalizacijski sustavi (pod okriljem mješovite kanalizacije), a o samom pročišćivaću nitko ni ne želi razmišljati jer je investicija velika. Te se i dalje otpadne vode ispuštaju u daljnje otvorene melioracijske kanale (van naselja) te upuštaju u vodotoke. Znači samim time nije rješeno zagađivanje okoliša otpadnim vodama, već su samo "zamazane oči" građanima na neko vrijeme.
Investicije kanalizacijskih sustava bi se morale puno više baviti problematikom samim pročišćivaća, što se uvelike izbjegava u svim gradovima/općinama diljem svijeta.
Obzirom da se bavim između ostaloga i projektiranjem kanalizacijskih sustava, mogu reći da općine/gradovi imaju podosta stare koncepcijske planove odvodnje pojedinih područja, te da se premalo ulaže u samu odvodnju. Između ostalog dok se pokušava pridržavati navedenog koncepcijskog rješenja, te se izvode kanalizacijski sustavi (pod okriljem mješovite kanalizacije), a o samom pročišćivaću nitko ni ne želi razmišljati jer je investicija velika. Te se i dalje otpadne vode ispuštaju u daljnje otvorene melioracijske kanale (van naselja) te upuštaju u vodotoke. Znači samim time nije rješeno zagađivanje okoliša otpadnim vodama, već su samo "zamazane oči" građanima na neko vrijeme.
Investicije kanalizacijskih sustava bi se morale puno više baviti problematikom samim pročišćivaća, što se uvelike izbjegava u svim gradovima/općinama diljem svijeta.
==>>PODIJELITE SA PRIJATELJIMA<<==
Primjedbe
Objavi komentar